U domaćoj ligi Dinamo radi što hoće, dobiva više love iz javnih izvora od zbrojenog ostatka , suci rade za njih kad treba, imaju sve, ali kad naiÄ‘u na neku prosječnu momčad iz lige usporedive s našom doÄ‘u u situaciju da, kao što je to bilo u utakmici s norveškim Moldeom, drhte zadnjih dvadeset minuta s igračem više hoće li proći ili ne. I to usprkos neusporedivo boljim i skupljim igračima.

A temeljni razlog za to je korupcija. Dinamo ima toliko plasmana zato što je stalno prvak, a to je upravo posljedica korupcije - niti jedan od gore nabrojanih klubova nije toliko privilegiran u domaćem prvenstvu, niti jedan ne dobiva toliko proračunskih sredstava i niti jedan nema toliko utjecaj na reprezentaciju. No, kad doÄ‘e na meÄ‘unarodnu scenu prolazi protiv klubova koji mu na papiru nisu ni na koji način dorasli. Osim na terenu.

Sjajno su to pokazale dosadašnje kvalifikacijske: samo jedna pobjeda i tri neriješene utakmice bile su za sada dovoljne za prolazak dalje, no lako se moglo dogoditi da Dinamo ne proÄ‘e da u dosad najuzbudljivijoj utakmici Molde nije iskoristio samo jedan od tri jedanaesterca. Tu je prvi problem: u domaćoj ligi se jako, jako rijetko dešava da se protiv Dinama dosuÄ‘uju jedanaesterci, dijelom zato jer prvak ipak češÄ‡e napada od nejakih protivnika a ipak većim dijelom zbog respekta sudaca.